Evo tajne koja iznenadi mnoge početnike: zapravo ti ne treba društvo da bi igrao stolni RPG. Ne treba ti čak ni jedna jedina druga osoba. S knjigom pravila, par kockica i bilježnicom možeš odigrati cijelu avanturu sam, za kuhinjskim stolom, jedne mirne večeri, kad god poželiš.
A nije ni riječ o nekom rubnom hobiju za šačicu pustinjaka. Solo RPG-ovi doživljavaju procvat. Posljednjih godina eksplodirali su u popularnosti, potaknuti kampanjama grupnog financiranja, valom prekrasnih indie naslova i zajednicom koja obožava dijeliti svoje partije na internetu. Bilo da si znatiželjni početnik ili veteran u potrazi za novim načinom bacanja kockica, solo igranje jedan je od najuzbudljivijih kutaka ovog hobija u ovom trenutku.
Hajdemo proučiti što to zapravo jest i kako možeš početi već večeras.
U klasičnom stolnom RPG-u imaš igrače koji upravljaju svojim likovima i Game Mastera (GM-a) koji vodi svijet, priču i sve ono što igrači ne kontroliraju. Solo igranje postavlja zanimljivo pitanje: što ako bi jedna osoba radila oboje?
Kad igraš solo RPG, nosiš dva šešira odjednom. Ti si igrač, donosiš odluke i utjelovljuješ svog lika. Ali si i svojevrsni GM, pripovijedaš svijet i odlučuješ što će se dogoditi dalje. Trik zbog kojeg sve to funkcionira, ono što sprječava da to bude tek puko prepričavanje priče koju već znaš, jest iznenađenje.
Iznenađenje uvodiš pomoću pravila igre i skupa nasumičnih alata. Umjesto da odlučuješ kako će se svaka scena odviti, postavljaš pitanja i puštaš da na njih odgovore kockice, karte ili tablice. Igra postaje razgovor između tebe i slučaja. Ti postaviš pozornicu, ubaciš malo nasumičnosti i reagiraš na ono što ti se vrati. Tu živi čarolija, u trenucima koje nisi isplanirao.
Srce većine solo igranja jest proročište (oracle): alat koji odgovara na pitanja na koja ne možeš odgovoriti sam, a da pritom ne pokvariš priču.
Najjednostavnije i najčešće jest da/ne proročište. Postaviš pitanje naglas (Jesu li vrata zaključana? Vjeruje li stražar mojoj laži?), a zatim baciš kockicu da to saznaš. Mnoga proročišta dodaju nijanse, s rezultatima poput da, ali... ili ne, i... koji kompliciraju odgovor i guraju priču u nekom neočekivanom smjeru. Upravo iz tog malog ali često izvire najbolja drama.
Osim da/ne, solo igre oslanjaju se na još nekoliko pogonskih mehanizama iznenađenja:
Cijela kategorija solo igara ide u tome još dalje: igre dnevničkog tipa (journaling games), gdje sam čin pisanja jest igranje. Izvučeš natuknicu, a zatim napišeš dnevnički zapis, pismo ili stranicu dnevnika iz perspektive svog lika, gradeći njegovu priču zapis po zapis.
Dva istaknuta primjera pokazuju širinu spektra. Ironsworn je besplatna fantasy igra bogata pravilima, osmišljena od temelja da se može igrati solo, kooperativno ili s GM-om. Koristi mehaniku poteza (move) i tablice proročišta da pokrene oporu pustolovinu po surovoj zemlji i mnogima je prvi okus solo igranja. Thousand Year Old Vampire dovodi dnevnički pristup do emotivne krajnosti: bilježiš duga, usamljena stoljeća besmrtnog bića, a kako vrijeme prolazi, tvoj vampir polako zaboravlja vlastitu prošlost, gubeći sjećanja kako se godine gomilaju. To je manje igra u kojoj se pobjeđuje, a više sablasna priča koju otkrivaš.
Ne postoji jedan jedini ispravan ulaz. Imaš nekoliko različitih putova, ovisno o tome što već posjeduješ i za čim si trenutno raspoložen.
Neki igrači u smjesu ubacuju i AI asistente, tražeći od chatbota da opiše scenu, da glas nekom NPC-u ili da smisli zaplet. To se prirodno uklapa u trenutni val AI alata i može biti zabavan supripovjedač. Samo ga tretiraj kao još jedan nasumični alat u svom arsenalu, a ne kao cijelu igru, i drži vlastiti kreativni glas za volanom.
Ako si RPG-ove dosad zamišljao isključivo kao grupnu aktivnost, privlačnost ti možda još nije očita. No solo igranje rješava stvarne probleme i nudi vlastita istinska zadovoljstva.
Spreman za probu? Možeš igrati već za sat vremena. Evo kratke verzije.
Prvo, odaberi svoju ulaznu točku. Ili dohvati neku solo-prijateljsku igru (namjenski naslov poput Ironsworna je savršen) ili spari komplet proročišta sa sustavom koji već voliš. Nemoj previše razmišljati; najbolji izbor je onaj s kojim možeš početi danas.
Drugo, vodi dnevnik. Jeftina bilježnica ili otvoreni dokument je sve što ti treba. Zapiši što se događa, što pitaš proročište i kako se tvoj lik osjeća. Taj zapis je ono što niz bacanja kockica pretvara u stvarnu priču.
Treće, i najvažnije, igraj da bi saznao. Nemoj unaprijed pisati scenarij za kraj. Postavljaj pitanja, bacaj kockice i iskreno reagiraj na odgovore, čak i kad ti pomrse planove. Pogotovo tada. Cijela poanta jest otkriti priču zajedno sa svojim likom, a ne recitirati onu koju si već napisao.
Nekoliko malih promjena u stavu čini razliku između usiljene vježbe i sesije koju ne možeš ispustiti iz ruku.
Solo RPG-ovi dokazuju da duša ovog hobija, pričanje sjajne priče uz kockice i maštu, ne ovisi o punom stolu. Ovisi o tebi, par dobrih alata i spremnosti da budeš iznenađen.
Pa odaberi igru, otvori bilježnicu, postavi svoje prvo pitanje i baci kockicu. A ako želiš pomoć da sve ostane organizirano, isti alati koje bi koristio s društvom prekrasno funkcioniraju i u samostalnoj igri: likovni listovi Mini Krakena, bacač kockica i bilješke tu su kad god te tvoja solo avantura pozove. A sad idi i saznaj što se događa dalje.